Get your own Chat Box! Go Large!

utorak, 17.11.2009.

Fleischerova rasprava

Fleischerova Rasprava o alkemiji Iz Fleischerove Rasprave saznajemo kako je on protumačio razvitakalkemije, koja je u europskoj znanosti trajala gotovo šesnaest stoljeća. Ti-jekom svog šesnaestostoljetnog trajanja alkemija je uvijek sadržavala ka-ko materijalnu, egzoteričnu, tako i duhovnu, ezoteričnu komponentu. Pritome duboke podjele između materijalnog i duhovnog, sve do pojave egzaktnih znanosti, odnosno egzaktnog pristupa znanstvenim pitanjima, nijebilo. Stoga u suvremenoj svjetskoj povijesnoznanstvenoj literaturi postojebrojne odredbe o alkemiji.7 S obzirom na to da se Fleischer više uklanjaomaterijalnoj, a manje duhovnoj komponenti alkemije, on je određuje premaParacelsusu: »Zadatak alkemije jasno označuje liječnik Paracelsus riečima: ‘Kako bi solem (zlato) i lunam (srebro) načinio bez rudnika i ruda’«

U prvom poglavlju svoje Rasprave Fleischer govori o porijeklu riječi kemija, odnosno alkemija. Poznato je da je riječ alkemija nastala tako što su arapski učenjaci riječi kemija dodali prefiks al. No o porijeklu riječi kemijapostoji više teorija (egipatska, biblijska, židovska, sirijska i kineska), ali nijedna nije do kraja potvrđena i prihvaćena. Školski se uzima da je porijeklo riječi egipatsko, jer se u donjoegipatskom narječju riječju chemi označavao Egipat ili egipatska crna zemlja. Tako je kemija bila egipatska vještina, jerse smatralo da je prvotna tvar, pratvar koja podliježe kemijskim promjenama crne boje: »Kemija bila je dakle nauka, koja je učila, kako se pravi zlatoi srebro od prostih kovina pomoću neke crne tvari i kako se vade kovine izruda«. Premda spominje biblijsku, grčku i sirijsku teoriju, Fleischer prihvaća egipatsku, ističući da razlog nepoznavanja porijekla riječi kemija leži u tome što još nisu u potpunosti iščitani i protumačeni svi egipatski papirusi.

Evo to je to od današnjeg predavanja, slijedeći sat objasnit ćemo daljnja poglavlja ove rasprave... možda vam to i nije pretjerano zanimljivo, ali eto važno je da to ipak znate...
Zato za ispriku nemate veliku zadaću: U samo nekoliko rečenica objasnite što je Fleischerova rasprava i napišite što kraći sažetak prvog poglavlja rasprave...
Pozdrav...
:)

utorak, 10.11.2009.

Predavanje...

Evo nije me bilo zadnji put pa ću vam sada nešto više ispričati...
Za početak, da ne mislite da sam zaboravila, test kojeg sam obećala...

1. Što je alkemija?
2. Ispričajte ukratko povijest alkemije.
3. Tko je, prema vjerovanju, napisao knjigu čarolija i predao ju ljudima?
4. Tko je, prema legendi, prvi otkrio tajnu kamena mudraca?
5. Što je kamen mudraca?
6. Ispričajte ukratko priču o Nicholasu Flamelu i njegovom životu (tu se ubraja i život njegove žene)
7. Recite nešto o simbolima Alekmije.
8. U prošlosti znanosti, što podrazumijeva Alkemija?
AKO PRIMIJETIM DA STE SAMO PREPISALI ODGOVORE SA ZAPISA PROŠLIH PREDAVANJA, NEĆU VAM PRIZNATI TE ODGOVORE!
Onaj tko će imati sve točno u testu i uz to prvi u komentarima ostavi odgovore dobit će na račun 5 srpova!!!

Eto to je to što se testa tiče, a imam i još jednu važnu obavijest... eto budući da su svi rekli da im je tako lakše, molim vas da odsad sve zadaće i odgovore ostavljate u komentarima ove učionice.
Odgovore velikih testova i dalje šaljite na mail, ali do tada još ima vremena...

A sad da odradim naš današnji nastavni sat...

Već smo rekli da je alkemija, u glavnim crtama, preteča kemije koju poznajemo. Unatoč tome što većina nas zapravo zna (ili barem vjeruje) da su to dvije RAZLIČITE znanosti, imaju više-manje ist temelje. Eto kako se to sve razvijalo...

TEORIJA ALKEMIJE
Jedna od osnovnih teorija iz doba alkemije bila je toerija o četirima elementima. Tumačenje ove teorije je da se sve tvari sastoje od različitih smjesa samo četiri elemenata. Ovi elementi su zrak, zemlja, vatra i voda. Svaki element sastoji se od parova četiriju svojstava: hladno, suho, vruće i mokro. Vatra je spoj vrućeg i suhog, zemlja suhog i hladnog, zrak vrućeg i mokrog, a voda mokrog i hladnog. Alkemičari bi objasnili proces vrenja vode govoreći da toplina istiskuje hladnoću iz hladno-mokre vode i time tvori vruće-mokar zrak kao što je, primjerice, para.

PROPAST ALKEMIJE
Nauka o alkemiji dosegla je svoj vrhunac oko 1400. godine. Od tada su ljudi počeli sumnjati u teorije alkemije koje su se prenosile kroz vrijeme. Počeli su provoditi pokuse i vršiti pažljiva mjerenja. Pokušavali su objasniti pojave koje su vidjeli, bez ideja temeljenih na čarolijama i praznovjerju. Proučavanja su postala sve uređenija i imala znanstveni pristup. Istobodno je rasprostranjenost tiskanih knjiga pomogla učenjacima u razmjeni njihovih ideja.

ROĐENJE KEMIJE
Kemija i alkemija postojale su zajedno sve do sredine 17. stoljeća. Tada je 1661. godine britanski kemičar Robert Boyle (1627.-1691.) objavio The Sceptical Chymist. Ova knjiga pomogla je da se kemija odvoji od alkemije i da postavi svoje temelje.Boyle se u postavljanju pravila pomnih znanstvenih istraživanja služio idejama redovnika i filozofa Rogera Bacona. On je opisao pokuse kojima se dokazuje da sustav četiriju elemenata ne može opisati svojstva mnogih tvari. Umjesto toga, Boyle je rekao da je svaki element jedinstvena, čista tvar koja se ne može dijeliti na jednostavnije tvari. Zanimanje za alkemiju potpuno je prestalo kada su se kemičari usredotočili na pročišćavanje tvari i pažljivo istraživanje.

a mnoge je danas alkemija samo faza koja je prethodila kemiji pa se za nju kaže da je "luda majke pametne kćeri". Ipak, alkemija je mnogo više od predznanstvene kemije. Alkemiji, ne samo što suvremena znanost duguje ime, nego i mnoge spoznaje i iskustva. Alkemija je prethodnica kemije zbog otkrića koja su imala znanstvene i praktične vrijednosti, zbog postupaka i naprava s kojima su se služili alkemičari. Današnjoj kemijskoj znanosti prethodila je jedino europska alkemija koja je bila nastavak arapske alkemije, a koja je nastala od aleksandrijske protokemije i grčke filozofije.
Alkemija je udovoljila čovjekovoj težnji za istraživanjem kemijskih pojava, a rezultatima toga su se koristili i obrtnici i liječnici i ljekarnici, a ne samo zanesenjaci koji su tražili kamen mudraca. Premda alkemija nije postala kemija, bila je potrebna da bi u 18. i 19. stoljeću kemija postala znanost. Principi alkemije se mogu sažeti: iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom je sve.Suvremena se kemija počela razvijati prije otprilike 200 godina iz drevnih učenja alkemičara prethodnih 2000 godina. Stoljećima u prošlosti mnogi su ljudi koji su se bavili alkemijskim naukovanjem imali u svijesti isti cilj: željeli su otkriti način na koji će pretvoriti proste metale kao što su željezo i olovo u zlato. Bez obzira na njegovu vrijednost, za zlato se vjerovalo i da liječi sve bolesti i daje vječni život. Kao i suvremeni, rani su alkemičari trošili svoje vrijeme pokušavajući promijeniti jednu tvar u drugu. Za razliku od suvremenih kemičara, oni nisu provodili naučne pokuse kako bi otkrili kako se i zašto događaju promjene. Oni su stoljećima miješali i kuhali svoje neobične mješavine i propovijedali svoje čarolije. Iako nisu otkrili način pretvorbe prostih metala u zlato, alkemičari su došli do mnogih korisnih novih sprava i razvili tehnike proizvodnje otopina i razdvajanja smjesa filtracijom i destilacijom. Nauka o alkemiji je dosegla svoj vrhunac oko 1400. godine. Od tada su ljudi počeli sumnjati u teorije alkemije koje su se prenosile kroz vrijeme. Počeli su provoditi pokuse i vršiti pažljiva mjerenja. Pokušavali su objasniti pojave koje su vidjeli, bez ideja temeljenih na čarolijama i praznovjerju. Proučavanja su postala sve uređenija i imala znanstveni pristup. Kemija i alkemija postojale su zajedno sve do sredine 17. stoljeća. Tada je 1661. godine britanski kemičar Robert Boyle (1627.-1691.) objavio The Sceptical Chymist. Ova knjiga pomogla je da se kemija odvoji od alkemije i da postavi svoje temelje.

"Boyle je rekao da je svaki element jedinstvena, čista tvar koja se ne može dijeliti na jednostavnije tvari." => SLAŽETE LI SE s ovom tvrdnjom? Za zadaću napisati odgovor na ovo pitanje... i OBRAZLOŽITI!

utorak, 27.10.2009.

Predavanje...

Dakle... evo ovako.
Kao prvo, da zadam zadaću. Zadaća vam je ukratko napisati što ste naučili na svim predavanjima do sada, ne treba ništa puno nego samo par rečenica.
I da, da vam odmah najavim, slijedeći put ću vam zadati jedan mali testić, ništa previše ali da provjerim koliko pratite.

A sad da započnemo...

Već sam vam rekla da je Alkemija znanost iz koje potjeće učenje o Kamenu mudraca.
Najpoznatija legenda, u koju mnogo ljudi ne vjeruje, je zasigurno ona koja govori o NIcholasu Flamelu i njegovoj ženi Perenelle.
Perenelle, rođena Delamere, znala je i osjetila da će se udati za skromnog pisara kojeg je upoznala u Parizu i znala je da će s njim sretno i dugo živjti. Tada još, naravno, nije znala da će to biti baš TOLIKO dugo.
NIcholas Flamel rođen je 28. rujna 1330. godine u Parizu. Jednoga dana tajanstvena knjiga Abrahama Židova došla je u njegove ruke.
Gotovo sedamsto godina kasnije još ga uvijek prati glas najvećega alkemičara njegova doba. Priča se da je spoznao tajnu vječnoga života. Svi spisi navode da je umro 1418. godine. Njegova je grobnica, međutim, prazna.
Nicholas Flamel je ži, kao i njegova supruga Perenelle. No samo zahvaljujući eliksiru života što ga proizvodi već stoljećima.
Njegov život nije nikakav mit, a njegova kuća u ulici Montmorency broj 51 sagrađena 1407. još uvijek stoji.
Evo. dakle, priče kako sam ju ja otprilike saznala i naučila:
Paracelsusove ideje bile su mnogim ljudima poticajne da pocnu tragati za Eliksirom zivota. Supstanca koja je davala dug zivot ili cak besmrtnost, navodno je vec bila otkrivena. U Europi se vjerovalo da je to poslo za Nicholasu Flamelu, uspjesnom prepisivacu rukopisa iz 14. stoljeca. On je 1357. kupio neku vrlo staru bogato ilustriranu knjigu:
“Brizno izraden uvez bio je nacinjen od mjedi u koju su bila urezana slova i neobicni likovi... Nisam ih mogao procitati, jer to nisu bila ni latinska ni francuska pismena... sto se tice sadrzaja, bio je zeljeznim perom ili dlijetom (kako sam pretpostavljao) ispisan na listovima od kore drveta i bogato oslikan.”
Na prvoj je stranici bilo ispisano zlatnim slovima: “Abraham zidov, svecenik i knez, astrolog i filozof, pozdravlja zidovski narod koji je gnjevom Bozjim razasut po Francuskoj” Flamel je taj rukopis oznacio samo kao “knjigu zidova Abrahama”. Iza posvete slijedile su kletve upucene svakome tko nije bio svecenik ili pisac. Buduci da je Flamel bio pisac, smio je nastaviti s citanjem.
Autor knjige zelio je rastrkanom zidovskom narodu olaksati placanje poreza rimskoj upravi i radi toga im je odao kako ce neplemenite metale pretvoriti u zlato. Upute su bile jasne i razumljive, no nazalost su se odnosile samo na zavrsni dio citavoga alkemijskog postupka. Naputak kako se pocinje s pokusom nalazio se prema tekstu na cetvrtom i petom listu. Na svoje veliko razocaranje, Flamel je morao zakljuciti da unatoc cistoci izvedbe on ove slike “ne moze nikako razumjeti bez iscrpnog poznavanja starih postupaka i teorija Kabale.”

Flamel je 21 godinu pokusavao naci nekoga tko bi mu mogao objasniti znacenje slika. Naposljetku mu je supruga Perrenelle predlozila da otputuje u spanjolsku i potrazi nekog ucenog zidova koji bi mu pomogao u tumacenju. Flamel se odlucio za hodocasce na grob sv. Jakova u Compostelu. Prije puta dao je izraditi precizne kopije zagonetnih ilustracija, a onda je pjesice posao na put ponijevsi kopije, hodocasnicki stap te sesir siroka oboda.
Pohodivsi svetiste, nastavio je put prema Lenu u sjevernoj spanjolskoj. Igrom slucaja tu je upoznao ucenog zidovskog lijecnika majstora Canchesa. Kad je ovaj vidio slike, veselju nije bilo kraja. Prepoznao je u njima dijelove rukopisa koji je smatrao izgubljenim. Istog trena uputio se s Flamelom u Francusku. No, preminuo je u Orleansu, sto od starosti sto od iscrpljenosti. Flamel ga je dao pokopati, a onda se sam vratio u Pariz.
“Sada sam znao sto je prima materia, ali nisam znao kako da je proizvedem, jer je to bilo nesto najteze na svijetu... Nakraju, ipak, pronadoh ono sto sam trazio, prepoznavsi to po mirisu... Potom sam bez ikakve muke postao majstor. Prvi put mi je uspjela pretvorba sa zivom. Pretvorio sam nekih pola funte (227 grama) u cisto srebro, cistije no ono iz rudnika. To se dogodilo u podne 17. sijecnja 1382. godine u nazocnosti moje supruge Perrenelle.”
Nakon tri mjeseca, Flamel je prvi puta uspio dobiti zlato, koje su Perrinella i on razdijelili u dobrotvorne svrhe. Tim bogatstvom podigli su:
“... u Parizu 14 bolnica, 3 kapele i 7 crkvi; sve su bile potpuno zavrsene i opremljene. U Boulogneu smo ucinili isto tako mnogo kao i u Parizu, a i milosrdna djela prema sirotinji, poglavito udovicama i sirocadi...”
Nakon Flamelove smrti prosirio se glas da se u nekoj od njegovih kuca nalazi skriven Kamen mudraca, pa su sve poceli uporno pretrazivati, tako da su od jedne kuce preostale samo rusevine.
Pricalo se da su Perenelle i Nicolas jos uvijek zivi, i da se nalaze u svicarskoj. Govorkalo se da je Nicolas pri ukopu supruge dao u grob spustiti tek drvenu kladu, a ne njezino tijelo. Navodno se isto dogodilo i pri njegovu “ukopu”.
U stoljecima koja su slijedila zivjela je legenda da je ovaj alkemicar uspio pobijediti smrt. Putujuci Malom Azijom Paul Lucas je sreo poznatog turskog filozofa koji mu je ispricao da “pravi filozofi znaju tajnu kako se zivot moze produljiti cak i do hiljadu godina... Spomenuo sam Flamela koji je navodno imao Kamen mudraca, no koji je vec odavno mrtav. Filozof se nasmijao, ljubazno me pitajuci: Vjerujes li u to? Ne, prijatelju moj, Flamel jos zivi... Napustio sam ih prije tri godine u Indiji, a dotad bijasmo najbolji prijatelji...”

Godine 1761. Flamel i njegova zena videni su navodno u Pariskoj operi. Takva izvjesca su se ponovila jos nekoliko puta. U gotovo nepoznatom djelu iz 19. stoljeca “Lazljivi gavran” (Le corbeau menteur) pisca Niniana Bresa stoji:
“Bijase srednjega rasta, lagano pogrbljen pod bremenom godina, cvrsta koraka i jasna pogleda. Koza mu je bila meka i prozirna kao alabaster. Bio je u drustvu zene, koja mu je zacijelo bila supruga. Na njima je bila odjeca za koju bi se moglo reci da je izisla iz mode prije nekoliko godina, no izgledala je vrlo starom. Stajao sam poluskriven u vezi neke kuce na kraju Boulevarda du Temple. Ruke mi bijahu zamrljane kiselinom, a ogrtac vonjase po peci za taljenje. Kad mi se par priblizi, Flamel se okrene prema meni. Cinilo mi se kao da mi se zeli obratiti, no Perenelle ga hitro povuce za sobom te se odmah izgubise u svjetini. Pitas me, kako mogu biti siguran da je to bio bas Nicolas Flamel? No, u nacionalnoj knjiznici provedoh sate i sate proucavajuci ‘Knjigu o zidovu Abrahamu’ pa ti sada kazem: promotri brizno prednju stranicu petoga lista i zdesna u donjem uglu slike, medu zlatotragacima, ugledat ces lice, koje ja one veceri vidjeh na Boulevardu du Temple, a koje me otada ni u snovima ne napusta...”

Nitko ne zna točnu istinu o Nicholasu Flamelu i mnogi si uzimaju slobodu izmišljanja njegove sudbine.
Ono što ja znam i u što vjerujem je upravo ovo pred vama...

Još jednom podsjećam, slijedeći put je test!
Pozdrav,
Xyo :)

ponedjeljak, 19.10.2009.

Predavanje :)

Evo mene opet...
Nadam se da ste ponešto od prošlog sata i zapamtili...
Ako se dobro sjećam, rekli smo nešto o tome što je alkemija kao znanost i odakle potjeće.
Danas ću vas naučiti nešto o povijesti alkemije i nekim drugim zanimljivim stvarima. :)

Pa ovako:

U drevnom Egiptu mnogi su svećenici smatrani čarobnjacima. Čarobnjak bi često tijekom čitanja čarolija sa svitaka papirusa uništio figuru od gline koja je prikazivala nekog neprijatelja. Vjerovalo se da je Thoth, bog pisanja i Mjeseca, napisao knjigu čarolija i predao ju ljudima, te se poslije razvila alkemija. To je znanost kojoj su ciljevi bili dobiti kamen mudraca i eliksir mladosti. U doba helenizma, grčki kolonisti u Egiptu poistovjetili su Thotha sa Hermesom Trismegistosom.
Alkemija se u početku razvijala u Egiptu, gdje se razvijaju prve kemijske aparature. Iz tog vremena značajna je Marija Židovka (Marija Aleksandrijska), koja je izmislila vodenu kupelj, koja se još danas zove po njoj, a Kleopatra, imenjakinja egipatske kraljice, izmislila je destilacijsku aparaturu. U helenističkom razdoblju alkemijsko znanje se, zajedno sa ostalim znanjem pohranjuje u aleksandrijskoj biblioteci. Dio tog znanja će biti spašen od uništenja aleksandrijske biblioteke i odnesen na područje bliskog istoka, gdje će ga preuzeti Arapi i dalje razvijati.
Od 3. do 15. stoljeća alkemijom su se bavili čarobnjaci, magovi i najučeniji ljudi. U njenoj se osnovi vjerovalo da je moguće načiniti Kamen mudraca, pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato i spravio eliksir života i vječne mladosti (što nema nikakve veze s današnjim konceptom besmrtnosti i materijalizma). Zahvaljujući alkemijskim istraživanjima, došlo se do mnogih kemijskih otkrića.
U prošlosti znanosti, alkemija podrazumijeva fazu istraživanja prirode i rane filozofske i spiritualne discipline, kombinirajući elemente kemije, metalurgije, fizike, medicine, astrologije, misticizma, spiritizma i umijeća sa svih dijelova nadnaravnih sila. Alkemija je bila spočetka prakticirana na području Mesopotamije, antičkog Egipta, Perzije, Indije i Kine, u Grčkoj i Rimu, te u Europi - u kompleksnoj mreži škola i filozofskih sistema obuhvačajući razdoblje prakse od najmanje 2500 godina.

Ime Alkemije može se protumačiti i ovako:
Khem je bio arapski naziv na Egipat (Egipat je helenistički naziv), a značio je "spaljena zemlja," a u tom kontekstu može biti i "crna zemlja."
Al-Khem znači "Iz Egipta" ili "Od Egipta."

Postoji mnogo simbola alkemije.
Simboli ispunjavaju sav ljudski život, ne samo njegove duhovne aktivnosti. Iz simbola je započeo i jezik, pismo, mitologija, religija, znanost i filozofija. Pojedini alkemičari izmišljali su svoje znakove i alegorije često i namjerno radi očuvanja njihovih tajni. Tako se i u alkemijskim slikama krije mnogo simbolike, koja se polagano može otkrivati.
Jedan od simbola Alkemije je UROBOR, zmija koja grize svoj rep.

Za domaću zadaću, odaberite jednu od ovih misli i protumačite ju po svom mišljenju u najviše deset, a najmanje pet rečenica.

"Ljudi imaju kamen kušač čime iskušavaju zlato, ali zlato je kamen kušač da bi se iskušali ljudi".
- Thomas FULLER

"Ključ je svakog znanja upitnik, o tome nema spora; većinu velikih otkrića dugujemo pitanju: Kako?, a životna se mudrost možda sastoji u tome da se svakom prilikom zapitamo: Zašto?
- Balzac

To be conscious that you are ignorant is a great step to knowledge.
Biti svjestan svog neznanja velik je korak k znanju.
- Disraeli

Ako netko želi dodatne bodove može napraviti i ovu dodatnu zadaću:
Pronađite još koji simbol alkemije i u par rečenica (ili u samo jednoj, ako možete) objasnite njegovo značenje. Bilo bi još bolje kad biste stavili i sliku, ali nije nužno. Dodatna zadaća nije obavezna!
Pozdrav svima,
Xyo :)

ponedjeljak, 12.10.2009.

Evo da započnem... ovako.
Dobrodošli na predmet Alkemija. :)
Pravila o pisanju zadaća nadam se da su jasna i vrijede za (koliko znam) većinu profesora u školi. Šaljite mi zadaće na ovaj e-mail: alkemija@net.hr
Molim vas da uz svaku zadaću napišete datum kad ste ju dobili i potpišete se (napišete ime, prezime i dom u kojem ste)
Zadaće ću nagrađivati bodovima, osim ako me netko nevjerojatno oduševi :) Tom sretniku mogao bi pasti i koji novčić na račun :)
Bit će kratkih blic-testova, postavit ću vam pitanja ovdje u učionici i opet mi na mail pošaljete odgovore...
Ispitivanja će biti preko chata kojeg ću ubrzo staviti u ovu učionicu.
Nadam se da je sve jasno...
Također, možda će u toku nastave biti potrebno pročitati neke knjige ili pronaći neku sliku. U tom slučaju računam na vašu snalažljivost :)
Alkemija je izborni predmet, ali nadam se da razumijete da vam to ne daje pravo na markiranje ili izvlačenje, nepisanje zadaća i tako dalje. Pravila što se tiće predavanja ista su kao i za sve predmete, a možete ih proučiti u glavnoj dvorani.
Oni koji još nisu rekli da žele pohađati ovaj predmet, imaju vremena odlučiti i javiti se u glavnu dvoranu najkasnije do subote, ali od učenika koji se jave kasnije očekivat ću da znaju i ono što smo mi već radili...

Sada da kažem nešto o Alkemiji kao takvoj.
Alkemija je preteča kemije, mješavina magije i filozofije. Naziv dolazi od arapskog al-kimia, u značenju "umjetnost preobrazbe (metala)". Smatra se da je riječ kimia posuđenica iz grčkog jezika ("khemia").[1]

Ovo tajanstveno učenje potječe iz drevnog egipatskog teksta Fibula smaragdina. Alkemičari su vjerovali da ga je napisao Hermes Trismegistos (Hermes tri puta najveći), što je grčki naziv za egipatskog boga Thotha, boga pisma i mudrosti. Fibula smaragdina je tekst magijskog karaktera, koji opisuje postupak priprave supstance Kamen mudraca. Ovaj tekst su tijekom mnogo stoljeća alkemičari pokušavali dešifrirati i odgonetnuti njegovu tajnu.
U njenoj se osnovi vjerovalo da je moguće načiniti Kamen mudraca, pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato i spravio eliksir života i vječne mladosti (što nema nikakve veze s današnjim konceptom besmrtnosti i materijalizma). Zahvaljujući alkemijskim istraživanjima, došlo se do mnogih kemijskih otkrića.

Principi alkemije se mogu sažeti: Iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom je sve.

Budući da je prvi sat, nema zadaće...
POzdrav svima,
vaša profesorica
Xyo :)

subota, 03.10.2009.

Alkemija...

Vi koji ste odabrali moj predmet kao izborni ćete se, nadam se, pokazati kao dobri đaci... nastava počinje 12.10., do tada ćete već imati rasporede.
Moj kabinet je OVDJE... tu možete gledati stanje svojih bodova i eventualne promijene u rasporedu..
Vidimo se.